Poljoprivredni sektor sastoji se od više vrsta poslova koje imaju malo dodirnih točaka. Postoji fizički rad u staji, stakleniku ili na polju, vezan za sezonu, vremenske uvjete i biološke procese koji se ne mogu ubrzati. Postoji administrativni rad oko registracije, prijava za subvencije, evidencije gnojiva i usklađenosti s propisima koji se razlikuju po usjevu, životinji ili regiji. I postoji treći sloj: planiranje, nabava, izbor uzgoja i procjena podataka iz senzora, satelitskih snimaka i tržišnih cijena. Taj treći sloj raste, dok prvi sloj ostaje ograničeno skalabilan zbog same prirode posla.
Okolnosti koje usmjeravaju ishod nisu jednake. Poljoprivredno poduzeće s mnogo otvorenih podataka o tlu i vremenu ima druge dodirne točke za automatizaciju od uzgajivača stoke gdje je nadzor nad dobrobiti životinja zakonski zadržan za ljude. Poduzeće u hortikulturi s klimatskim računalima već godinama upravlja na temelju podataka sa senzora; poljoprivrednik koji ručno odlučuje po parceli to nema. Ta razlika određuje gdje AI danas već preuzima zadatke i gdje je to još daleko.
Tri kategorije prožimaju posao u ovom sektoru. Prvo, zadaci koje AI može samostalno izvršavati: tumačenje podataka sa senzora za irigaciju, prepoznavanje bolesti na temelju slikovnog materijala, izrada prvih verzija izvještaja za prijave subvencija. Drugo, zadaci u kojima AI daje prijedlog a čovjek odobrava ili odbija s razlogom: savjet o uzgoju koji se provjerava prema lokalnom znanju, prijedlog nabave koji se procjenjuje s obzirom na rizik isporuke. Treće, posao koji ostaje ljudski rad: fizički nadzor dobrobiti životinja, procjena kvalitete tla na terenu, pregovaranje s kupcem o dugoročnom ugovoru.
Ova podjela nije trenutna snimka koja se posvuda jednako pomiče. Poduzeća koja već radi s podacima sa senzora i softverom za podršku odlučivanju vide rast prve kategorije, jer struktura podataka već postoji. Poduzeća koja se još oslanjaju na iskustvo i ručnu registraciju vide prvenstveno nastanak druge kategorije, jer tamo prvo netko mora utvrditi što je dovoljno pouzdano da se prepusti sustavu. Razlika između poduzeća, dakle, nije u ambiciji, nego u mjeri u kojoj je temeljni posao već zapisan u obliku koji sustav može pročitati.
Strategija koja polazi od fiksne potrebe za osobljem za administrativne ili nadzorne zadatke počiva na pretpostavci koju nitko nije izričito formulirao: da taj posao mogu obavljati samo ljudi, po određenom tempu i po određenoj cijeni. Čim AI preuzme ili podupre dio tog posla, ta pretpostavka ne prestaje vrijediti uz obavijest. Prestaje vrijediti postupno, dok plan na papiru ostaje nepromijenjen.
To je obrazac koji ovaj sektor dijeli s drugim sektorima gdje AI utječe na razinu zadatka, a ne na razinu funkcije. Slične pomake vidimo u IT sektoru, gdje AI dijelom preuzima posao programiranja i testiranja, u financijskim uslugama, gdje nadzor nad automatiziranim procjenama dobiva novu ulogu, i u sektoru rekreacije, gdje se planiranje i kontakt s klijentima drukčije raspodjeljuju između sustava i čovjeka. Poljoprivredni sektor ima svoj vlastiti tempo, određen sezonom i propisima, ali mehanizam je isti: pretpostavka koja je nekad vrijedila ne biva povučena, nego se jednostavno više ne provjerava.
Ovo se ne bavi pitanjem treba li poduzeće smanjiti broj zaposlenih ili ih drukčije rasporediti. Ta odluka spada pod vlastite zakonske obveze oko radnog prava i sudjelovanja zaposlenika, a za to vrijede pravila koja se ovdje ne obrađuju. Riječ je o nečemu što tome prethodi: znati koji posao danas doista obavlja AI, koji posao se obavlja pod nadzorom, i koji posao ostaje ljudski rad. To je činjenično pitanje, a ne odluka o osoblju.
Pitanje koji posao u ovom poduzeću je stvarno moguće prepustiti AI-u odgovara se pomoću radne analize FTE TO AI po zadatku, tako da pretpostavke o kapacitetu više ne počivaju na procjeni. Tko želi preciznije znati što je strateška pretpostavka, to pronalazi objašnjeno u pojašnjenju o tome što je strateška pretpostavka i kako provjeriti vrijedi li još, a tko želi znati kako se postojeća strategija uspoređuje s trenutnom situacijom, to čita u objašnjenju o provjeri postojeće strategije.
Prvi korak nije potpuno revidiran plan, nego kratka inventarizacija pretpostavki na kojima trenutni plan počiva. FTE TO AI za to nudi besplatnu provjeru pretpostavki: kratak krug u kojem navodite svoje najvažnije pretpostavke i za svaku vidite kada je zadnji put potvrđena. To ne daje ocjenu same strategije, ali daje uvid u koji dijelovi zahtijevaju pažnju prije nego što se prilagode. Potpuni test otpornosti, s vanjskim pogledom uz samoprocjenu uprave, u izradi je.
Stel uw vraag. Vaak zit de echte vraag een laag dieper — daar mag ik naar vragen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.