Godišnji plan piše se na temelju pretpostavke o tome kako je posao u poduzeću podijeljen: što rade ljudi, što rade sustavi, i gdje leži granica između to dvoje. Ta pretpostavka je točna u trenutku pisanja. Problem nije u tome što je pretpostavka bila pogrešna. Problem je u tome što granica između ljudskog rada i rada sustava ne miruje dok plan ostaje stajati na papiru.
AI koji preuzima posao u tome nije zaseban razvoj uz strategiju. To je način na koji pretpostavka pod strategijom prestaje vrijediti a da je nitko nije povukao. Ne postoji trenutak u kojem uprava donosi odluku da pretpostavka više ne vrijedi. Sam posao pomiče se prvi, obično u jednom timu, obično postupno, a godišnji plan u međuvremenu i dalje računa sa starom podjelom.
Pomak u praksi ide u tri smjera. Zadatak u potpunosti preuzima AI. Zadatak se djelomično preuzima, uz čovjeka koji odobrava ili odbija i za to daje razlog. Ili zadatak ostaje ljudski posao, jer se prosudba, odgovornost ili kontekst ne mogu prenijeti.
Ova podjela mijenja se po tromjesečju, po timu i po zadatku. Godišnji plan pisan je na razini odjela ili funkcija, ne na razini zadataka. Zbog toga mu upravo promakne mjesto na kojem se pomak odvija. Dva poduzeća u istoj branši mogu u istom trenutku imati potpuno različit rezultat u toj podjeli: ne zato što jedno prednjači pred drugim, nego zato što je jedno svoje zadatke već dovoljno raščlanilo da vidi gdje leži granica, dok drugo i dalje računa s funkcijom kao cjelinom.
Razlika rijetko leži u samoj tehnologiji. Leži u tome je li poduzeće vlastiti posao već razdijelilo na zadatke koje se može zasebno ocijeniti. Poduzeće koje fakturiranje, kontakt s klijentima ili izvještavanje i dalje promatra kao jednu funkciju ne može vidjeti da je dio toga već preuzet, a dio nije. Poduzeće koje gleda na razini zadataka tu razliku često vidi kako nastaje već unutar vlastitog tima, i prije nego što o njoj nešto kaže dobavljač ili konkurent.
To također objašnjava zašto samostalno otkrivanje drži li pretpostavka i dalje često donosi manje nego što se očekuje: pretpostavka nikad nije bila formulirana dovoljno precizno da bi se mogla provjeriti. „Korisnička podrška ostaje ljudski posao” nije pretpostavka koju se može potvrditi ili povući. „Prvi odgovor na standardno pitanje ostaje ljudski posao” jest.
Slika pomaka nije predviđanje. Ne govori kada će zadatak biti preuzet, i ne jamči da će zadatak koji danas vrijedi kao prenosiv to biti i sutra. Regulativa, dogovori unutar branše i kvaliteta temeljnih podataka mogu tu sliku u svakom trenutku pomaknuti.
Ishod također ništa ne govori ako ulazni podaci nisu točni. Vlastita procjena uprave koja je optimističnija od onoga što se doista događa na radnom mjestu daje iskrivljenu sliku, a ne oprezniju sliku. Zato je bolje pretpostavku označiti kao neizvjesnu nego je prešutno potvrditi: to dvoje u izvještaju ne izgleda isto, ali dovodi do posve drugačijeg ponašanja pri sljedećoj provjeri. A kad se dvije pretpostavke međusobno kose — na primjer pretpostavka o brzini uvođenja uz pretpostavku o dostupnom kapacitetu za nadzor — ishod nije prosjek. To je signal da jednu od te dvije treba preispitati.
Probna provjera ne zamjenjuje godišnji plan i ne odlučuje o tome što se događa s ljudima. Ako pomak u poslu dotiče odluke o osoblju, za to vrijede zasebni zakonski zahtjevi; to izričito nije dio onoga na što odgovara popis pretpostavki ili pregled obzora.
Godišnji plan ima vlasnika za cjelinu, ali rijetko vlasnika po pretpostavci. Zbog toga pretpostavka može godinama nepromijenjena stajati u strateškom dokumentu, dok nitko u organizaciji više ne može reći kada je posljednji put provjerena. To je upravo pitanje koje često ostaje bez odgovora kad nitko poimence nije povezan s pretpostavkom: ne zato što nitko to ne zna, nego zato što prema strukturi plana nitko to ne mora znati.
Uz to spada i stalan pogled prema van, na regulativu i kretanja u branši, umjesto godišnjeg nadoknađivanja. Kako to strukturno dolazi na agendu uprave umjesto kao incident, pitanje je koje zaslužuje zasebnu pažnju kad regulativa dobije stalno mjesto na agendi umjesto jednokratnog tretmana.
Osnovno pitanje — koji se posao u ovom poduzeću doista može prenijeti na AI, djelomično uz nadzor, ili uopće ne — radna provjera FTE TO AI odgovara po zadatku, ne po funkciji ili odjelu.
Popis pretpostavki ne sprječava promjenu strategije. Sprječava da promjena prođe neprimijećeno. Tko želi vidjeti kako strateški dokument postane nešto drugo od priručnika za ladicu, polazište za to pronalazi u tekstu što plan drži upotrebljivim nakon prvih mjeseci.
Besplatna provjera pretpostavki kratak je krug u kojem imenujete najvažnije pretpostavke ispod svoje strategije i po pretpostavci vidite kada je posljednji put potvrđena. To nije prosudba o strategiji, nego pregled toga gdje potvrda nedostaje. Potpuna probna provjera, sa sektorskim podacima, regulatornim satovima i vlastitom procjenom uprave jedno uz drugo, u izradi je.
Stel uw vraag. Vaak zit de echte vraag een laag dieper — daar mag ik naar vragen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.