Primjećujete nešto kod svog konkurenta. Oglas za posao koji nestaje, isporučni rok koji se skraćuje, tim koji je manji nego prošle godine dok prihod ostaje isti. Pitanje koje se tada javlja nije neopravdano: napreduju li oni brže s AI-jem od nas? Problem je da to pitanje rijetko dobiva jasan odgovor. Ono što vidite je ishod, a ne uzrok. A uzrok je upravo ono što vam je potrebno da biste znali trebate li nešto poduzeti, ili jednostavno nastaviti dalje.
Javno dostupne informacije o konkurentu sastoje se od fragmenata: naziva radnih mjesta na platformama za zapošljavanje, rokova isporuke koje prijavljuju klijenti, izjava u godišnjem izvještaju, pojedinačne objave o automatizaciji. Svaki fragment je istinit, ali nijedan fragment vam ne govori radi li se o zadatku koji AI može preuzeti, o zadatku uz ljudski nadzor, ili o poslu koji ostaje ljudski rad, samo drugačije organiziran. Kraći isporučni rok može biti posljedica zadatka koji AI sada uglavnom obavlja. Može biti i reorganizacija koja nema nikakve veze s AI-jem. Izvana je te dvije stvari teško razlikovati.
Osim toga, samo pitanje je često pogrešno postavljeno. "Brže" nije fiksna točka, nego razlika između dvije stvari koje se kreću: onoga što se u sektoru zaista mijenja i onoga što je vaša vlastita organizacija od toga već prihvatila. Tko gleda samo konkurenta, propušta polovicu usporedbe.
Upotrebljiv odgovor zahtijeva dvije slike jednu pored druge. Prva je vanjska: što se događa u sektoru, koji se propisi mijenjaju, koji su konkurentski signali javno vidljivi. Druga je unutarnja: što svaki član upravnog tima zasebno smatra o tome koji zadaci u tvrtki još uvijek predstavljaju ljudski rad, a koji se u međuvremenu odvijaju uz AI i nadzor. Te dvije slike rijetko se poklapaju. Često jedan direktor procjenjuje da je odjel još u potpunosti ručan, dok drugi znaje da tamo već pola godine sustav prati posao. Ta razlika, između onoga što se događa izvana i onoga što sam tim iznutra misli, upravo je mjesto gdje se nalazi stvarna informacija. Ne u zasebnom promatranju konkurenta.
Razlika nije u ambiciji ili budžetu. Nalazi se u tome tko je vlasnik pretpostavke. U tvrtkama gdje je netko, poimence i po funkciji, odgovoran za održavanje aktualnosti pretpostavke o vlastitom kapacitetu, promjena se brzo primjećuje: netko vidi da zadatak koji je prošle godine još bio ljudski rad, sada se najvećim dijelom obavlja uz nadzor, i to prijavljuje. U tvrtkama gdje nitko ne čuva tu pretpostavku, stara procjena jednostavno ostaje na snazi dok netko slučajno ne naiđe na razliku. Ovo drugo je uobičajena situacija, a ne iznimka — tko čuva pretpostavke ako nitko nije njihov vlasnik opisuje zašto to tako često krene po zlu.
Ovdje je mjesto da nekoliko stvari kažemo otvoreno. Ovaj pristup ne daje postotak kojim konkurent napreduje brže ili sporije. Takve brojke nije moguće pouzdano izraditi na temelju javnih izvora, a precizan ishod bio bi lažna sigurnost. Ono što pristup daje jest indikacija smjera i mjesta gdje je nesigurnost najveća: kod zadataka o kojima ne postoji javna informacija, ili oko kojih se vlastiti tim međusobno ne slaže, ishod je slab i tako se i treba tretirati.
Ishod, osim toga, ne znači ništa dok nije povezan s datumom. Pretpostavka koja je vrijedila prošle godine, ovaj kvartal može već biti zastarjela, baš zato što AI napreduje neravnomjerno, ovisno o zadatku i sektoru. Bez tog datuma svaki rezultat je trenutna snimka koja se doživljava kao trajna činjenica — pogreška koju kako prepoznati da se vaš plan temelji na zastarjelim brojkama dalje razrađuje.
I treće ograničenje: ova usporedba se odnosi na posao, a ne na ljude. Ona govori nešto o tome koji zadaci mogu biti preuzeti od AI-ja, koji se djelomično mogu odvijati uz nadzor, ili koji ostaju ljudski rad. Što poslodavac s tom informacijom radi u odnosu na osoblje, spada pod vlastite zakonske obveze i stvar je poslodavca, a ne ove metode.
Kada se vanjska slika i unutarnja samoprocjena postave jedna pored druge, ne nastaje presuda o konkurentu, nego popis pretpostavki na kojem je vidljivo koje još čvrsto stoje a koje su se počele klimati. To je drugačiji razgovor od "oni su brži od nas". To je razgovor o tome koja je pretpostavka u vašem vlastitom planu utemeljena na situaciji koja više ne postoji, a to je upravo razgovor koji uprava vodi kada želi znati kako provjeriti je li naša strategija još ispravna.
Osnovno pitanje — koji se posao u ovoj tvrtki zaista može prepustiti AI-ju, koji posao ide uz nadzor a koji ostaje ljudski rad — odgovara se po zadatku pomoću radne skeniranja (werkscan) tvrtke FTE TO AI.
Možete početi bez čekanja na potpunu, konačnu verziju, koja je još u izradi. Besplatna provjera pretpostavki kratak je krug u kojem imenujete svoje najvažnije strateške pretpostavke i za svaku pretpostavku vidite kada je posljednji put potvrđena. To nije presuda o konkurentu niti savjet o tome što trebate učiniti. To je prvi pogled na ono što se već mijenja u vašem vlastitom planu, dok gledate izvana kako biste vidjeli idu li drugi brže.
Stel uw vraag. Vaak zit de echte vraag een laag dieper — daar mag ik naar vragen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.