Proizvodna tvrtka sastoji se od slojeva koji rijetko prate isti ritam. Na proizvodnom podu radi se o planiranju, kontroli kvalitete, održavanju i logistici unutar objekta. Iznad toga nalazi se inženjering: dizajn, specifikacije, izvještavanje o testiranjima. Još iznad toga nalazi se nabava, obrada narudžbi i administrativno rukovanje dobavljačima i kupcima. Svaki sloj ima svoj vlastiti omjer između rutinskog posla i posla koji zahtijeva prosudbu, a taj omjer određuje koliko je sloj osjetljiv na pomak čim AI može preuzeti dio posla.
Ono što ovaj sektor čini drugačijim jest to što je velik dio ovog posla vezan uz fizičke strojeve, zahtjeve certificiranja i sigurnosne propise. To ne usporava preuzimanje administrativnih ili analitičkih zadataka, ali ograničava gdje automatizacija prestaje i gdje nadzor ostaje obvezan. Model planiranja može optimizirati raspored; hoće li se taj raspored zapravo izvršiti, ovisi o dostupnosti strojeva, opskrbi materijalima i ljudima na podu koji donose konačnu odluku.
U dijelovima administrativnog i analitičkog lanca pomak je već vidljiv. Obrada narudžbi, analiza zaliha, izvještavanje o podacima o kvaliteti i izrada prvih verzija tehničke dokumentacije: to su zadaci kod kojih sve veći dio u potpunosti obavlja AI ili kod kojih zaposlenik uglavnom još samo odobrava ili odbija, s obrazloženjem. To nije slika budućnosti. Kod tvrtki koje imaju svoje podatke sređene i svoje procese dokumentirane, ovo se već danas tako odvija.
Kod tvrtki gdje su podaci raspršeni po zasebnim sustavima, gdje je procesna dokumentacija zastarjela ili gdje kontrola kvalitete uvelike ovisi o iskustvu pojedinih zaposlenika, taj isti pomak odvija se sporije ili izostaje. Ne zato što tehnologija tamo može manje, nego zato što nedostaju uvjeti za njezinu primjenu. Ta razlika između tvrtki prva je stvar koju bi uprava trebala moći procijeniti prije nego što izvuče zaključke o tome što AI radi ili ne radi u njezinom sektoru.
Strategija počiva na pretpostavkama o tome gdje se nalazi kapacitet, gdje troškovi najviše pritišću i gdje su konkurenti brži ili sporiji. Ako pretpostavka glasi da kontrola kvalitete košta stalan broj fte-a, a dio te kontrole u međuvremenu podupire ili preuzima sustav koji otkriva odstupanja, tada ta pretpostavka više nije istinita, a da to nitko nije utvrdio. Strategija na papiru i dalje je ispravna. Stvarnost ispod nje se pomaknula.
Upravo je to razlog zašto se pomak rijetko primijeti na vrhu. Uprava upravlja na temelju marži, rokova izvršenja i tržišne pozicije. Pitanje koje zadatke sada djelomično ili potpuno obavlja AI nalazi se jednu razinu dublje, u satima inženjeringa, planiranja i administracije. Tek kada je zbrojeni pomak u tim slojevima dovoljno velik, on se vraća u brojke na temelju kojih uprava upravlja, i tada obično kao iznenađenje.
Ova dinamika nije jedinstvena za proizvodnu industriju. U prometnom sektoru pritisak se pomiče na sličan način putem planiranja i određivanja ruta, kao što je vidljivo u kako AI mijenja strateški pritisak u prometu i logistici. U poslovnim uslugama težište je pak na analizi i izvještavanju, opisano u pomak strateškog pritiska u poslovnim uslugama. Ono što ovi sektori dijele s proizvodnom industrijom nije sam zadatak, nego obrazac: zadaci koji na papiru pripadaju ljudima, u praksi se već djelomično pomiču prema sustavima, različitim tempom po tvrtki.
Pitanje koji se posao u određenoj tvrtki doista može prepustiti AI-ju nije pitanje na koje se može odgovoriti na razini sektora. Ono zahtijeva pogled na vlastitu raspodjelu fte-a, vlastitu kvalitetu podataka i vlastite procese. Tko unutar uprave treba to pitanje staviti na dnevni red i s kim, ovisi o tome kako je organizacija ustrojena; pregled o tome tko treba sudjelovati u reviziji strategije daje polazište za to. Za tvrtke koje ne žele čekati godišnje izvješće da bi vidjele odgovara li njihova strategija još stvarnosti, postoji i način da to provjere u međuvremenu, kako je opisano u kako mjeriti radi li strategija još uvijek, bez čekanja na godišnji ciklus.
Ovo namjerno ne dotiče pitanje što tvrtka radi s oslobođenim kapacitetom. Hoće li oslobođeni sati dovesti do preraspodjele, proširenja opisa poslova ili nečeg drugog, odluka je poslodavca, uz vlastite zakonske zahtjeve kada je riječ o posljedicama za osoblje. Ono što je ovdje predmet rasprave jest pitanje koje prethodi tome: koji se posao danas već djelomično ili potpuno obavlja putem AI-ja, i koja je pretpostavka u strategiji time postala nevažeća a da to nitko nije primijetio.
Werkscan tvrtke FTE TO AI odgovara na pitanje koji se posao u tvrtki, zadatak po zadatak, može prepustiti AI-ju, djelomično uz nadzor ili bez njega. Za upravu koja prije svega želi znati odgovaraju li njezine strateške pretpostavke još uvijek stvarnosti, postoji besplatna provjera pretpostavki: kratak krug u kojem navodite svoje najvažnije pretpostavke i za svaku pretpostavku vidite kada je posljednji put potvrđena. Potpuni test pritiska, s podacima o sektoru, samostalnim pozicioniranjem uprave i tekućim popisom pretpostavki, trenutačno je u izradi.
Stel uw vraag. Vaak zit de echte vraag een laag dieper — daar mag ik naar vragen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.