Strategija u zdravstvu često počiva na pretpostavci o tome kamo odlazi vrijeme zdravstvenih djelatnika i pomoćnog osoblja. Velik dio tog vremena ne odlazi na rad uz krevet ili za pultom, nego na evidentiranje: vođenje dosjea, izvještavanje, primopredaju, obračunavanje, planiranje i administrativne korake oko indikacije ili uputnice. Uz to postoji posao koji se svodi na procjenu u uvjetima neizvjesnosti: odvagivanje dijagnoze, prilagođavanje plana liječenja, razgovor s pacijentom ili obitelji. Te dvije vrste posla isprepliću se, ali ne reagiraju jednako na automatizaciju.
Ono što zdravstvo razlikuje od drugih sektora jest to da ishod velikog dijela posla ne određuju samo brzina ili troškovi, nego odgovornost, protokol i činjenica da pogreška nije uvijek popravljiva. To ne znači da AI ovdje ne preuzima posao. To znači da mjesto gdje se to događa, i razina nadzora koja pritom ostaje, leže drugdje nego u sektoru gdje pogreška stoji samo novca.
Unutar zdravstvenih organizacija vidljivo je da se posao raspada na tri kategorije. Dio administrativnog posla — sažimanje dosjea, popunjavanje predloška, prepoznavanje uzorka u rutinskim podacima — može preuzeti AI, uz malo rasprave o ishodu. Drugi sloj funkcionira uz ljudski nadzor: AI daje prijedlog, liječnik ili medicinska sestra ga odobrava ili odbija, uz obrazloženje. Mislite na koncept pisma, procjenu rizika ili početnu trijažu. Treći sloj ostaje ljudski posao: razgovor s pacijentom, odgovornost za konačnu odluku, situacije u kojima kontekst i iskustvo nisu zamjenjivi obrascem iz podataka.
Ta tri sloja postoje jedan uz drugi u gotovo svakoj zdravstvenoj ustanovi. Razlika između organizacija nije u tome koriste li AI, nego u tome koliko precizno znaju koji dio njihova posla pripada kojem sloju, i odgovara li ta podjela još uvijek onome što je danas tehnički moguće.
Brzina kojom AI preuzima posao snažno se razlikuje između organizacija, a ta se razlika može objasniti. Gdje su dosjei strukturirani, protokoli jednoznačni, a upravljanje centralizirano, posao iz prvog i drugog sloja pomiče se brže: manje je prostora za iznimke i manje otpora prema sustavu koji preuzima dio posla. Gdje je vođenje dosjea rascjepkano po sustavima, gdje timovi rade samostalno i gdje organizacija opslužuje više specijalizacija s vlastitim pravilima, taj pomak ide sporije, ne zato što tehnologija nedostaje, nego zato što se preduvjeti ne poklapaju.
Regulativa ovdje ima posebnu ulogu. Ono što danas spada pod nadzor, sutra se izmjenom normi ili certifikacije može drukčije razvrstati. Pretpostavka koja danas glasi "ovo ostaje ljudski posao zbog regulative" može otpasti bez najave. To nije razlog za čekanje, nego razlog da se zna koje pretpostavke ovise o tom satu.
Strateški plan u zdravstvu često sadrži pretpostavku o potrebnom kapacitetu fte za administraciju, planiranje ili prvostupanjsku procjenu. Ako AI može preuzeti dio tih zadataka, ne mijenja se sam plan, nego pretpostavka na kojoj on počiva. To je drugačiji razgovor od razgovora o osoblju: ono što ustanova čini s oslobođenim kapacitetom potpada pod vlastite zakonske zahtjeve oko uvjeta rada i sudioništva zaposlenika, a o tome ova stranica ne govori. Ovdje je riječ o tome vrijedi li pretpostavka pod strategijom još uvijek, i tko to provjerava.
Isti pomak događa se u drugim sektorima, svaki sa svojim ritmom i vlastitim uskim grlima: u veletrgovini se strateški pritisak najviše mijenja oko rada sa zalihama i narudžbama, u proizvodnoj industriji pomak je bliži planiranju i kontroli kvalitete, a u poslovnim uslugama najviše se tiče savjetodavnog i izvještajnog rada. Zdravstvo s tim sektorima dijeli to da pretpostavka pod planom može otpasti a da to nitko ne primijeti, što uprava može provjeriti uz pomoć pitanja kako provjeravate odgovara li vaša strategija još uvijek stvarnosti.
Na pitanje koji se posao u određenoj zdravstvenoj organizaciji zaista može prepustiti AI-u, koji dio ostaje pod nadzorom, a koji dio ostaje ljudski posao, nije moguće odgovoriti općenitim opisom: to se razlikuje po odjelu, po sustavu i po protokolu. Skener rada tvrtke FTE TO AI odgovara na to pitanje po zadatku, na temelju posla onako kako se on u toj organizaciji doista obavlja. Onaj tko se šire pita kako se strategija odnosi prema okruženju koje se mijenja brže od samog plana, nalazi polazište u tekstu o tome što učiniti kada se tržište mijenja brže od vaše strategije.
Uprava koja sumnja da dio njezine strategije počiva na pretpostavci koja više ne vrijedi, tu sumnju može konkretizirati. Besplatna provjera pretpostavki kratak je krug u kojem navodite svoje najvažnije pretpostavke i po svakoj vidite kada je posljednji put potvrđena i tko je to učinio. To nije savjet niti prosudba o osoblju, nego prva slika o tome gdje vaš plan još stoji na čvrstom tlu, a gdje ne. Potpuni strateški test pritiska, sa sektorskim prikazom, prikazom za upravu i tekućim popisom pretpostavki, u izradi je.
Stel uw vraag. Vaak zit de echte vraag een laag dieper — daar mag ik naar vragen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.