Građevinsko poduzeće sastoji se od više vrsta posla koji se ne kreću u istom smjeru. Kalkulacija i priprema rada zahtijevaju računanje te prolaženje kroz troškovnike i norme. Upravljanje projektom počiva na planiranju, praćenju napretka i vođenju evidencije o dodatnim i manje izvedenim radovima. Na samom gradilištu riječ je o izvedbi u promjenjivim okolnostima: vrijeme, tlo, isporuke, druge strane prisutne na gradilištu. Uz to postoji sloj administracije i izvještavanja povezan s dozvolama, osiguranjem kvalitete i dosjeima o primopredaji. Svaki od tih slojeva ima drugačiji omjer između onoga što je fiksno određeno pravilima i nacrtima, i onoga što ovisi o situaciji na terenu.
Taj omjer određuje gdje AI danas već preuzima posao, gdje je i dalje potreban nadzor te gdje posao ostaje ljudski. Posao koji se oslanja na fiksne norme, ponovljive izračune i strukturirane dokumente lakše se preuzima od posla koji na samom gradilištu zahtijeva odluke o situaciji koja ne odgovara nijednom predlošku.
Kod kalkulacije i procesa ponuda velik dio izračuna količina i usporedbe s prijašnjim projektima može preuzeti AI, uz kalkulatora koji ocjenjuje rezultat prije nego što ide dalje. Kod dosjea za dozvole i osiguranje kvalitete vidljivo je kako AI može sastavljati dokumente i provjeravati ih prema kontrolnim listama, dok voditelj projekta uz obrazloženje odobrava ili odbija. Na samom gradilištu, kod izvedbe i rješavanja nepredviđenih situacija, posao ostaje pretežno ljudski: kombinacija stanja tla, vremena, drugih izvođača i fizičkog mjesta ne da se sažeti u zadatak koji sustav može preuzeti.
Ova promjena ne teče jednakim tempom kod svih poduzeća. Građevinsko poduzeće sa standardiziranim troškovnicima, fiksnim modelom izračuna i digitaliziranim dosjeima brže uočava gdje AI oslobađa sate kalkulacije ili administracije nego poduzeće u kojem su isti koraci još raspršeni po glavama ljudi i pojedinačnim datotekama. Razlika stoga nije primarno u sektoru, nego u tome kako je posao unutar tog poduzeća već uređen prije nego što se AI pojavi na sceni.
Uprava koja je izgradila višegodišnji plan na temelju određene potrebe za osobljem, određenog trajanja projekta ili određene marže na kalkulaciju, te je pretpostavke zabilježila u nekom trenutku. AI koji preuzima posao ne mijenja sam plan; mijenja temelj na kojem je dio tog plana počivao. Pretpostavka o tome koliko sati kalkulacije zahtijeva ponuda, ili koliko je FTE-a potrebno za izradu dosjea, može danas još vrijediti, a sljedeće tromjesečje više ne, a da to nitko u upravi izričito nije utvrdio.
To je trenutak u kojem strategija tiho zastarijeva: ne zato što je plan bio pogrešan, nego zato što je jedna od pretpostavki na kojoj plan počiva prestala vrijediti, a da je nitko nije povukao. Kod primjene AI-a u građevinarstvu ne radi se, dakle, o pitanju može li automatizacija nešto obaviti, nego o pitanju koja pretpostavka u vlastitom planu time više ne vrijedi.
Unutar jedne uprave slika te promjene može se razlikovati: netko tko je blizu kalkulacije već vidi kako AI preuzima zadatke; netko tko je odgovoran za gradilište vidi ponajprije posao koji se ne može prenijeti. Obje slike mogu biti točne za dio poduzeća koji netko nadgleda, a ipak dati iskrivljenu ukupnu sliku čim se ne spoje. Kako takve slike unutar uprave mogu odstupati jedna od druge i što to znači za donošenje odluka, opisano je u objašnjenju o tome zašto se slike unutar uprave o istom poduzeću mogu razlikovati.
Građevinarstvo dijeli ovaj obrazac s drugim sektorima u kojima se fizički posao i posao s dokumentima pojavljuju zajedno. Kako se ista promjena odvija u instalacijskoj branši, gdje servisna služba i administracija postoje jedno pored drugoga, obrađeno je u objašnjenju o strateškoj napetosti u instalacijskoj branši. Za poduzeća koja rade više s protokom dokumenata nego s gradilištem, poput veleprodaje, omjer između preuzimanja i nadzora ponovno je drugačiji; ta razlika razrađena je u tekstu o strateškoj napetosti u veleprodaji.
Ova promjena nije izjava o tome što bi građevinsko poduzeće trebalo učiniti sa svojim osobljem. Vode li oslobođeni sati do drugačijeg rasporeda, drugih projekata ili nečeg trećeg, izbor je koji pripada poslodavcu i koji je vezan uz vlastite zakonske zahtjeve čim je riječ o odlukama o osoblju. Ono što se ovdje opisuje jest gdje se sam posao mijenja po prirodi: koji dio je prenosiv, koji dio zahtijeva nadzor s prosudbom i koji dio ostaje ljudski posao. Brojke o tome koliko to točno iznosi razlikuju se po poduzećima i ovise o tome koliko je posao već bio standardiziran prije nego što se AI pojavio na sceni; fiksni postotak za cijeli sektor ne postoji.
Na pitanje koji se posao u ovom poduzeću, s ovim projektima i ovim dosjeima, doista može prenijeti na AI, ne može se odgovoriti izdaleka. Radna skenacija FTE TO AI odgovara na to pitanje po zadatku, na temelju toga kako je posao trenutno uređen. Tko prvo želi vidjeti koje pretpostavke u vlastitom strateškom planu ova promjena dotiče, to može razjasniti pomoću outside-in razmišljanja kao protuteže planu okrenutom prema unutra, gdje je opisano kako se vanjska slika i unutarnja slika stavljaju jedna pored druge.
Tko želi započeti, to može učiniti besplatnom provjerom pretpostavki: kratkim krugom u kojem imenujete najvažnije pretpostavke na kojima počiva vlastita strategija i po svakoj pretpostavci vidite kada je posljednji put potvrđena. Potpuni test opterećenja, sa sektorskim podacima, vlastitim pozicioniranjem uprave i tekućim popisom pretpostavki, u izradi je.
Stel uw vraag. Vaak zit de echte vraag een laag dieper — daar mag ik naar vragen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.