Pilot odgovara na usko pitanje: može li ovaj konkretni dio AI-ja, u ovom konkretnom okruženju, preuzeti ovaj konkretni zadatak. To je korisno pitanje, i odgovor je često upotrebljiv. No pilot ne testira vrijedi li pretpostavka na kojoj počiva vaša strategija još uvijek. Ta je pretpostavka bila šira: da određeni dio posla u vašoj organizaciji ostaje ljudski posao, da određena funkcija ostaje deficitarna, da konkurent određeni kapacitet ne može brzo izgraditi. Uspješan pilot u jednom kutu poduzeća o tome malo govori. Neuspješan pilot još manje, jer razlog može biti u podacima, u alatima, u ljudima koji su ga provodili, a ne u samom pitanju.
Razlika između pilota i strateške provjere leži u dosegu pitanja. Pilot pita: radi li ovo ovdje. Strateška provjera pita: na kojoj pretpostavci gradimo naš plan, i je li ta pretpostavka danas još istinita. To su različita pitanja, s različitim odgovorima, a uprava koja odgovori na prvo pitanje i misli da je time odgovorila i na drugo, radi sa slijepom točkom koju nitko nije primijetio.
AI koji preuzima posao ne događa se kao objava. Događa se zadatak po zadatak, tim po tim, i to obično bez odluke koja prethodi tome, a koju vidi cijela organizacija. Pretpostavka u strateškom planu od prije dvije godine — da određena analitička funkcija ostaje deficitarna i vremenski zahtjevna, da konkurent određenu uslugu ne može brzo skalirati — u međuvremenu je možda već zastarjela, a da je nitko nije povukao. Ne zato što je pretpostavka bila pogrešna u trenutku kad je postavljena, nego zato što se svijet ispod nje pomaknuo dok je dokument ostao nepromijenjen.
Tri kategorije prolaze kroz svaki posao: zadaci koje AI već može preuzeti, zadaci koji djelomično prelaze uz ljudski nadzor koji odobrava ili odbija, i zadaci koji ostaju ljudski posao. Koji zadatak spada u koju kategoriju, razlikuje se od poduzeća do poduzeća. Ovisi o kvaliteti temeljnih podataka, o tome koliko konteksta zadatak zahtijeva, o tome postoji li regulativa koja propisuje ljudsko odobrenje, i o tome kako je posao trenutno organiziran. Dva poduzeća u istoj branši mogu stoga imati potpuno različite ishode, i oba mogu biti u pravu za svoju vlastitu situaciju.
Pilot je po dizajnu lokalan: jedan tim, jedan proces, jedno razdoblje. Upravo je zato pilot ne pokazuje vrijedi li pretpostavka na kojoj počiva strategija u cjelini. Pilot može uspjeti dok šira pretpostavka već odavno ne vrijedi, jer se pilot slučajno nalazi u kutu do kojeg pomak još nije stigao. Pilot može i propasti dok je pretpostavka drugdje u poduzeću već zastarjela, jer neuspjeh ništa ne govori o drugim odjelima ili drugim zadacima.
Tko želi znati vrijedi li strategija još uvijek, ne treba pitati radi li jedna AI-primjena, nego koje pretpostavke nose strategiju i kada su posljednji put provjerene. To je druga vježba od provođenja pilota, i to je vježba koja objašnjava zašto se kako razlikujete AI-hype od pomaka koji ostaje ne može odgovoriti jednim eksperimentom.
Poduzeća gdje je ovo već dobro uređeno obično imaju jedno zajedničko obilježje: netko u organizaciji strukturno signalizira kad zadatak prelazi iz jedne kategorije u drugu, i taj signal dolazi do onoga tko određuje strategiju. U drugim poduzećima taj signal ostaje zaglavljen u jednom timu, ili ga se uopće ne primjećuje jer nitko nema taj zadatak. Tko u organizaciji prvi vidi da AI preuzima posao stoga nije uvijek onaj s najviše mandata, i taj jaz između onoga tko to vidi i onoga tko o tome odlučuje jest mjesto gdje strategije najduže ostaju nepromijenjene, a da nitko to ne primijeti.
Na temeljno pitanje — koji se posao u ovom poduzeću doista može prepustiti AI-ju, a koji ne — odgovara se pomoću radne analize (werkscan) FTE TO AI po zadatku, s procjenom onoga što AI može preuzeti, što zahtijeva nadzor i što ostaje ljudski posao.
Ovaj pristup procjenjuje, ne mjeri. Kategorija u koju zadatak spada — preuzimljiv, uz nadzor, ili ljudski posao — procjena je na temelju onoga što je trenutno poznato o zadatku, branši i dostupnoj tehnologiji. Ta se procjena može promijeniti čim se tehnologija promijeni ili čim se sam zadatak drukčije organizira. Ishod utvrđen prije tri mjeseca više ništa ne govori o danas ako je temeljna pretpostavka u međuvremenu zastarjela. Zato jednokratna provjera nikada nije dovoljna, i zato pitanje kako održavate strategiju aktualnom bez revizije svako tromjesečje zahtijeva drukčiji pristup od godišnjeg strateškog dana.
Ako ishod dodiruje odluke o zaposlenicima, za to vrijedi drugi okvir s vlastitim zakonskim zahtjevima; ova metoda ne pruža podlogu za otkaz niti savjet o osoblju. Ona pruža sliku o tome koji se posao vjerojatno mijenja, kako bi uprava znala koja pretpostavka u planu i dalje vrijedi, a koja ne, i koje odluke stoga mogu pričekati — pitanje koje je razrađeno u koje odluke bolje odgoditi dok se ne odgovori na AI-pitanje.
Pilot pokazuje radi li nešto. Strateška provjera pokazuje vrijedi li plan još uvijek. Tko želi započeti s ovim drugim, može napraviti besplatnu provjeru pretpostavki: kratak krug u kojem imenujete svoje najvažnije pretpostavke i za svaku vidite kada je posljednji put potvrđena. Potpuna probna provjera, s podacima o branši, regulatornim satovima i pregledom za upravu jedno pored drugoga, u izradi je.
Stel uw vraag. Vaak zit de echte vraag een laag dieper — daar mag ik naar vragen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.