U gotovo svakoj strategiji stoji, obično neizrečeno, pretpostavka o prirodi vlastitog posla: ovo je previše specijalizirano, previše ovisno o kontekstu, previše prilagođeno da bi se uklopilo u standardni proces. Ta pretpostavka nije izmišljena bez razloga. Izgrađena je iz godina iskustva sa softverom koji je slijedio pravila i stoga mogao samo ono što je unaprijed predviđeno. Posao koji se temeljio na prosudbi, na odstupanju, na čitanju situacije koja nije stajala u priručniku, zbog toga je ostao ljudski posao. Zaključak je postao stalna greda pod strategijom: ovaj dio našeg posla je naš, i takav će ostati.
Dok se god automatizacija temeljila na pravilima, pretpostavka je bila točna. Sustav koji točno slijedi ono što je programirano ne može prepoznati iznimku koja nije definirana kao iznimka. Posao s mnogo varijanti, malo ponavljanja i prosudbom na temelju iskustva zbog toga je ostao izvan dosega automatizacije. Strategija koja se gradila na toj pretpostavci bila je točna, a uprave koje su je se držale bile su u pravu. Problem nije u tome što je pretpostavka nekada bila pogrešna. Problem je u tome što se uvjet na kojem se temeljila promijenio.
AI koji radi s jezikom, obrascima i kontekstom ne mora unaprijed poznavati svaku varijantu. Prepoznaje sličnosti s onim što je već vidio i primjenjuje to na novu situaciju. Zbog toga se dio posla koji je vrijedio kao nestandardiziv pomiče u jednu od tri kategorije: posao koji AI može obaviti samostalno, posao u kojem AI daje prijedlog koji čovjek odobrava ili odbija s obrazloženjem, te posao koji ostaje ljudski jer se prosudba previše oslanja na iskustvo, odgovornost ili kontekst koji nije zabilježen. Taj pomak ne odvija se posvuda jednako. Poduzeće u kojem su prosudbe dobro dokumentirane, u kojem su obrasci iz prijašnjih slučajeva prepoznatljivi i u kojem je uspostavljen nadzor nad AI ishodima, brže vidi kako se ovaj dio posla pomiče nego poduzeće u kojem ista prosudba uglavnom postoji u glavama zaposlenika. Razlika nije u sektoru, nego u tome koliko je posao već bio eksplicitno definiran prije nego što je AI počeo sudjelovati.
Pretpostavka rijetko istječe uz najavu. Istječe zato što konkurent, dobavljač ili kupac učini nešto što prema staroj pretpostavci nije bilo moguće. Nekoliko signala koji na to upućuju: ponuđač na tržištu isporučuje uslugu tempom ili cijenom koja se može objasniti jedino time da je dio posla prosudbe preuzet. Interne rasprave o kvaliteti više se ne vode o tome je li nešto točno, nego o tome je li nadzor nad ishodom dovoljno dobar. Novi zaposlenici raspoređuju se na kontrolu i ispravljanje umjesto na izvorni zadatak. A na pitanje treba li novim sudionicima na tržištu i dalje godine da nauče ovaj posao dobiva se drukčiji odgovor nego prije pet godina. Nijedan od ovih signala sam po sebi ništa ne dokazuje. Zajedno su razlog da se pretpostavka ponovno provjeri, umjesto da se ostavi neispitana samo zato što joj se nikada nitko nije usprotivio.
Ovaj pomak dotiče i pitanje gdje se u poduzeću zapravo nalazi marža. Ako posao koji je vrijedio kao nestandardiziv postane djelomično preuzimljiv, pomiče se i mjesto gdje se u procesu dodaje vrijednost, što je povezano s pretpostavkom da se marža nalazi u izvedbi. Tko ovo tretira isključivo kao operativno pitanje, propušta da je riječ o strateškoj pretpostavci koju treba revidirati.
Ova tema neizbježno dotiče i pitanje što to znači za broj zaposlenih. O tome ova stranica ne govori. Ako uprava razmatra odluke koje se tiču osoblja, za to vrijede zasebni zakonski zahtjevi i zaseban postupak; oni izlaze izvan okvira onoga što se ovdje obrađuje.
Pretpostavka o standardizirivosti posla može se provjeriti, pod uvjetom da pratite prave stvari. Korisni pokazatelji su, među ostalim: udio zadataka unutar posla koji je do sada dokumentiran kao pravilo odlučivanja ili obrazac, umjesto kao pojedinačna prosudba; tempo kojim slični ponuđači na tržištu uvode alate slične ovom poslu; broj slučajeva u kojima nadzor nad AI prijedlogom rezultira odbijanjem s obrazloženjem, kao pokazatelj koliko je prosudbe još doista ljudski posao; te posljednji datum kada je ova pretpostavka unutar uprave eksplicitno raspravljena, a ne prešutno prihvaćena. Tko ne može navesti nijedno od ova četiri, ne zna vrijedi li pretpostavka još uvijek ili samo nikada nije bila dovedena u pitanje.
Na temeljno pitanje koji se posao u vašem poduzeću doista može prepustiti AI-u, ne može se odgovoriti općim dojmom; skener posla tvrtke FTE TO AI odgovara na to po zadatku. Za upravu koja prvo želi znati koje pretpostavke treba revidirati prije nego što nastane slika po zadacima, tu je besplatna provjera pretpostavki: kratak krug u kojem navedete svoje najvažnije pretpostavke i po svakoj vidite kada je posljednji put doista bila potvrđena. Tko se pita tko bi trebao sjediti za stolom kod pregleda strategije ili primjećuje da se uprava međusobno ne slaže oko prioriteta, tamo pronalazi polazište. Potpuni strateški stres-test, s podacima o sektoru uz vlastiti zacrtani položaj uprave, u izradi je.
Stel uw vraag. Vaak zit de echte vraag een laag dieper — daar mag ik naar vragen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.