realtimestrategy Na listu čekanja

Kennisbank

Kada član uprave ne deli AI-sliku

Razlika rijetko leži u mišljenju

Član uprave koji kaže da AI u njegovoj domeni donosi manje nego što ostatak uprave misli, obično nema drugačije mišljenje. On ima drugačiju informaciju, ili stariju informaciju, ili informaciju iz drugog dijela poduzeća gdje ta promjena jednostavno ide sporije. AI preuzima posao u dijelovima: u jednom odjelu je zadatak već danas moguće u potpunosti prepustiti sustavu, u drugom je isti zadatak još uvijek ljudski posao jer su podaci neurednji, rizik veći, ili nadzor još nije uspostavljen. Dva člana uprave koji gledaju na isto poduzeće mogu tako oba biti u pravu za svoj kutak, a ipak imati suprotnu slika o cjelini.

Problem nije to što postoji neslaganje. Problem je kada nitko ne može pokazati odakle to neslaganje dolazi.

Što samoprocjena čini vidljivim

Samoprocjena ne traži konsenzus, nego zahtjev po osobi: koji dio posla u vašoj domeni je, po vašoj procjeni, danas moguće prepustiti AI-u, koji dio djelomično uz nadzor, i koji dio ostaje ljudski posao. Postavite procjene uprave jednu pored druge i razlika dobiva oblik. Ponekad je riječ o definiciji: jedan već računa "djelomično uz nadzor" kao preuzeto, drugi ne. Ponekad je riječ o tempu: jedan je svoju sliku formirao prije tri mjeseca, drugi prošli tjedan. A ponekad je riječ o stvarnoj činjeničnoj razlici, jer odjeli jednostavno ne idu jednakim tempom.

Uz to ide popis pretpostavki. Ne zato što taj popis rješava spor, nego zato što premješta pitanje s "tko je u pravu" na "kada je ovo posljednji put provjereno". Pretpostavka koja dvije godine nije potvrđena ima drugačiju težinu od pretpostavke od prošlog mjeseca, bez obzira tko je iznio. Što to točno znači, pročitajte na koliko često pretpostavku o AI-u treba ponovno potvrditi.

Gdje metoda ne kaže ništa

Probni tisak je procjena, a nije izjava proroštva. Na nekoliko mjesta je važno tu razliku zadržati.

Samoprocjena mjeri percepciju, a ne kapacitet. Ako član uprave svoju domenu optimistično procjenjuje jer je vidio pilot-projekt koji još nije u produkciji, procjena mjeri to uvjerenje, a ne stvarno oslobođene sate. Zato jedan jedini pilot-projekt nikad ne treba vrijediti kao dokaz za cijelu domenu; vidi zašto AI pilot-projekt još nije strategija.

Probni tisak takođe ne kaže ništa o tome ko je u pravu kad vanjski podaci nedostaju. Podaci o sektoru i regulatorni satovi su na nekim domenama oskudni ili zastarjeli. Gdje vanjska strana pruža malo oslonca, samoprocjena uprave ostaje jedini izvor, a tada je rezultat razlika u procjeni, a ne mjerena činjenica. To se mora izrijekom navesti uz ishod, jer u protivnom metoda stvara preciznost koja ne postoji.

I probni tisak ne rješava stratešku odluku. Ako dva člana uprave, nakon što su vidjeli iste procjene, ipak drugačije vrednuju rizik od preranog odnosno prekasnog uvođenja AI-a, to nije mjerna pogreška. To je odluka koja ostaje na upravi, s procjenom ili bez nje.

Razlika je nekad činjenična, ne samo perceptivna

Dio neslaganja u upravi ne odnosi se na procjenu, nego na informaciju koja jednostavno nije jednako raspodijeljena. Onaj koji prvi vidi da AI preuzima posao, obično nije sama uprava nego neko bliže poslu: voditelj tima koji primijeti da je zadatak izvještavanja sada gotov u djeliću vremena, ili zaposlenik koji dodaje korak nadzora nečemu što je prije bilo potpuno ručno. Ti signali dolaze do stola uprave s odgodom i neravnomjerno, što objašnjava zašto jedan član uprave nešto već znade a drugi još ne; vidi ko u organizaciji prvi vidi da AI preuzima posao.

Osnovno pitanje — koji posao u ovom konkretnom poduzeću, u ovim konkretnim odjelima, stvarno je moguće prepustiti AI-u — mišljenjem se ne može odgovoriti. To pitanje se odgovara radnom skeniranjem FTE TO AI po zadatku, čime se razlika između članova uprave pretvara iz neslaganja u mišljenju u provjerljivu činjenicu.

Kada razgovor ide dalje od procjene

Kad se procjene jednom postave jedna pored druge i definicije usklade, nekad preostaje razlika koja nije pitanje mjerenja nego pitanje prioriteta: koja domena prva dobiva pažnju, koji je rizik prihvatljiv, koja pretpostavka može još ostati neprovjerena kvartal dana. To je razgovor uprave, a ne razgovor o metodi, a pristup za to opisan je u naša uprava se ne slaže oko prioriteta, što sada. Pitanja koja se odnose na odluke o osoblju ovdje su izrijekom izostavljena: za to vrijede posebni zakonski zahtjevi, a probni tisak ne daje osnovu za takve odluke.

Što danas možete učiniti s tom razlikom

Nije potrebno prvo postići suglasnost da bi se počelo. Dobar prvi korak je besplatna provjera pretpostavki: kratka runda u kojoj navedete najvažnije pretpostavke iza vaše strategije i po pretpostavci vidite kada je posljednji put potvrđena, i tko je to učinio. To često već otkrije je li razlika u upravi rezultat drugačijih definicija, drugačijih informacija, ili stvarne činjenične razlike između domena. Više o tome što je strateška pretpostavka i kako provjeriti je li još održiva, pročitajte na što je strateška pretpostavka i kako znati je li još održiva. Potpuni probni tisak, s podacima sektora, samoprocjenom i popisom pretpostavki jedno pored drugog, je u izradi.

Colossusde assistent van de strategische drukproef

Stel uw vraag. Vaak zit de echte vraag een laag dieper — daar mag ik naar vragen.

Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.