Operativni direktor upravlja kapacitetom: koliko je posla, koliko je za to predviđenih FTE-ova, i koje vrijeme obrade uz to ide. To planiranje počiva na pretpostavkama o tome ko koji posao radi. Sve dok te pretpostavke vrijede, planiranje je točno. Problem nije da AI te pretpostavke narušava. Problem je da pretpostavke prestaju vrijediti bez ikakve najave, dok planiranje ostaje netaknuto stajati. Zadatak koji je prošle godine trajao tri dana, danas traje pola dana, uz ljudski nadzor koji odobrava ili odbija s razlogom. Nitko nije prilagodio planiranje, jer nitko nije formalno povukao pretpostavku.
To je srž onoga što se mijenja: ne da postoji projekt s nazivom AI, nego da se negdje u poslovanju zadatak seli u drugu kategoriju. Od ljudskog posla do nadzora s razlogom. Od nadzora do potpunog preuzimanja. U jednom timu to je već tako, u drugom još nije, a razlika rijetko leži u tehnologiji. Leži u tome ko se potrudio provjeriti pretpostavku.
Pitanje operativnog direktora nije da li AI preuzima posao. Na to pitanje je odgovoreno: to se događa, djelomično, neravnomjerno raspoređeno po odjelima i procesima. Njegovo pitanje je specifičnije: koji zadatak u ovoj tvrtki, u ovom trenutku, u koju kategoriju spada. Može li AI preuzeti zadatak, je li potreban nadzor s razlogom, ili to ostaje ljudski posao. Ta klasifikacija određuje odgovara li trenutna raspodjela FTE-ova još poslu koji postoji, ili se negdje oslobađa kapacitet koji je potreban drugdje.
Odgovor koji on ne prihvaća jest procjena na razini sektora. Postotak koji se spominje negdje drugdje u sektoru ne govori ništa o procesu koji je u ovoj tvrtki postavljen na ovaj način. Posao koji je na papiru identičan, u praksi se razlikuje po kvaliteti podataka, po iznimkama, po tome ko nosi odgovornost kad nešto krene po zlu. Izjava bez te preciznosti nije odgovor, to je pretpostavka koju još treba provjeriti.
Tvrtke gdje je ovaj pomak već vidljiv u brojkama učinile su jednu stvar koju druge još nisu učinile: same su razložile posao na zadatke i za svaki zadatak utvrdile koja kategorija vrijedi i kada je to zadnje provjereno. Tvrtke gdje planiranje još počiva na pretpostavkama iz prošle godine, taj posao nisu obavile, obično ne zbog nespremnosti, nego jer nitko nije bio vlasnik te provjere. To nije samo IT zadatak niti samo HR zadatak: to je operativno pitanje o tome što posao trenutno stvarno znači.
Osnovno pitanje — koji posao u ovoj tvrtki AI stvarno može preuzeti — odgovara se pomoću skena posla FTE TO AI, zadatak po zadatak, s kategorijom i datumom uz njega.
Dobiti: kapacitet koji se oslobađa, dokazivo i po zadatku, koji se može usmjeriti tamo gdje je poslovanju potreban. Oslobođeni sati nisu apstrakcija za ovu ulogu; oni su sirovina svakog kadrovskog planiranja. Izgubiti: kredibilitet, ako se pokaže da planiranje počiva na pretpostavkama koje već mjesecima ne vrijede i to izađe na vidjelo prilikom revizije ili reorganizacije. Što poslodavac dalje radi s tim kapacitetom, nije stvar ove uloge; za to vrijede vlastite zakonske obveze, a te ne spadaju u dokument planiranja.
HR direktor gleda na isti pomak iz drugog kuta — na što HR direktor obraća pažnju kad AI preuzima posao pokazuje da ta uloga prije svega čuva razgovor sa zaposlenicima i dužnu pažnju, dok operativni direktor čuva kapacitet. Ta dva kuta gledanja sudaraju se čim jedno govori o satima a drugo o ljudima: isti broj, dva značenja. Nadzorni odbornik postavlja opet drugo pitanje, s većom distancom i usmjereno na rizik umjesto na planiranje, kao što se može pročitati u na što nadzorni odbornik obraća pažnju kad AI preuzima posao. A kad partner private equityja prati situaciju, oslobođeni kapacitet brzo se računa kao stvaranje vrijednosti na papiru, dok operativni direktor zna da taj kapacitet ima vrijednost samo ako pretpostavka iza njega još vrijedi — razlika koja je razrađena u na što partner private equityja obraća pažnju kad AI preuzima posao.
Taj sudar je upravo razlog zašto je naša uprava se ne slaže o prioritetima, što sada pitanje koje se za stolom pojavljuje češće nego što bi se prema strateškom dokumentu pretpostavilo: ne zato što se uprava ne slaže o smjeru, nego zato što svaka uloga drži drugu pretpostavku istinitom.
Prvi korak nije reorganizacija i nije projekt. To je provjera koje pretpostavke nose trenutno planiranje i kada su zadnje put provjerene. To je moguće samo s pravim ljudima za stolom; ko treba sudjelovati u strateškom pregledu opisuje kako se ta skupina sastavlja tako da operativni pogled ne izostane pored financijskog i kadrovskog.
Onaj ko to želi pokrenuti bez odmah uspostavljanja cjelovitog procesa, može napraviti besplatnu provjeru pretpostavki: kratak krug u kojem navodite svoje najvažnije pretpostavke i za svaku vidite kada je zadnje potvrđena. Cjelovita strateška provjera otpornosti, s podacima o sektoru, regulatornim satovima i samopostavljanjem uprave jedno pored drugog, još je u izradi.
Stel uw vraag. Vaak zit de echte vraag een laag dieper — daar mag ik naar vragen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.